20

ponedjeljak

veljača

2012

............hrana...ili....ja..ukratko........

Kažu..tamo neki stručnjaci , da problem prehrane ima zapravo psihološku pozadinu.
I mislim, da imaju pravo. Uglavnom nismo zadovoljni sa nečime oko ili u sebi, pa to nadomještamo kroz utrpavanje hrane u sebe. To nas ispunjava. Cinično, ali tako je.
Dobro, da ne bi bilo da pišem općenito, pisati ću u svoje ime. Zato ako se netko nađe prozvanim, svaka sličnost je slučajna.

Ja sam definitivno nezadovoljna svojim životom. Zapravo osjećam to kao osobni poraz. Da sam se potrudila, neki bi mi to vjerojatno rekli, bilo bi drugačije.

Kao većina djevojčica sanjarila sam o divnom životu, uz princa, djecu, divan dom, ispunjen smijehom, druženjem.
Istina je da mi je život zapravo sasvim drugačiji, baš zato što sam toliko vjerovala u ljubav. Neprestano sam je tražila. Postala sam ovisnik o njoj. Željela sam onaj osjećaj da sam potrebna. Željela sam pažnju, nježnost, trunku, makar trunku romantike………

Imala sam nešto slično na početku braka. Možda i koju godinu poslije, ali više nisam sigurna da to nije bila varka, iluzija………
Za sve prijatelje živjela sam u braku o kojem djevojčice sanjaju………..
Imala sam/ oprostite - imam / šarmantnog, veselog supruga koji je dočekivan u svakom društvu sa dobrodošlicom……..

A iz zatvorenih vrata – bila sam sama. Moje riječi, želje , gubile su se negdje na putu do njega.
Trudila sam se biti savršena žena, dobra majka.
Moje potrebe su bile na drugom, trećem, četvrtom mjestu………..

A nakon toliko godina braka, moj princ više nije čuo moj glas, vidio moje suze, osjetio moju tugu….
Djeca su postala kao i on. Odrasla smatraju da imaju pravo na svoj život onako kako oni žele.
Mjesta za majku, ženu ima…….. kada osjete potrebu za tim.

A ja………..više ne osjećam potrebu biti ni majka ni žena. Osjećam samo hladnoću, tugu. Ne razmišljam čak ni o tome što će biti sutra. Samo čekam da to sutra prođe.
Da dođe večer kada ću utonuti u san bez snova….
I molim Boga da mi oprosti što sam zgriješila nešto tako strašno da me kažnjava samoćom.

A kada se probudim, na lice stavljam masku zadovoljne i sretne žene, kako ne bih povrijedila one koje volim.

I naravno utapam želje u hrani i glupim reprizama na televiziji..... jer više mi nije važno kako izgledam....
Uostalom ........ mislim da vam je jasno..........





16

četvrtak

veljača

2012

.......baš mi nešto...

Zima je ok. Naravno ako voliš snijeg i hladnoću. Ja ne volim. Zapravo volim snijeg ako je uz to i sunčano. Volim ga gledati kroz prozor. Nije loše ni sjediti negdje u planinarskom domu uz topli čaj ili nekaj toplo ...........
No zapravo ne volim je jer samo sjedim, buljim u ekran / kakav god / i jedem............
E to me ubija. Doslovno! Više ništa ne mogu obući a da negdje ne zapinje. Slojevito oblačenje je još gore, jer me tada sve još više steže....baš mi je muka od svega.
Tamo negdje povremeno mi se javi ona ideja o vježbanju.....Ali to je još uvijek samo povremeno... Sutra ne radim. Mogu se motati po kući u trenerci......rolleyes
Da.........mislim da ću pogledati ima li što light u frižideru........




Ovo ću kada ne bude snijega............belj

15

srijeda

veljača

2012

...........zima...........



....... Tražim riječi koje bi opisale ono što osjećam... I još ih nisam našla...
Oluja koja vlada samnom i u meni sve je jača, razornija.......... Umjesto mira sa godinama dolazi nemir........
Samo glazba i prekrasne fotografije na trenutak poput čaše vina smiruju.....



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.